Izdaja koja je slomila arapsko povjerenje u Zapad: Bliski istok i dalje trpi posljedice tajnog dogovora

Sporazum Sykes–Picot iz 1916. godine, kojim su Velika Britanija i Francuska povukle granice Bliskog istoka bez sudjelovanja njegovih naroda, postao je simbol kolonijalne prijevare čije se posljedice u regiji osjećaju i više od stoljeća poslije.

Tijekom Prvog svjetskog rata, dok se Osmansko Carstvo raspadalo, britanski diplomat Mark Sykes i francuski diplomat François Georges-Picot u tajnosti su iscrtavali karte budućeg Bliskog istoka. Linije koje su povukli olovkom preko zemljovida presjekle su etničke, vjerske i povijesne zajednice, stvarajući nove političke tvorevine koje nisu odražavale stvarnost na terenu.

Sporazum, potpisan 16. svibnja 1916. godine i odobren od strane Carske Rusije, predviđao je podjelu arapskih provincija Osmanskog Carstva na zone izravne kontrole te zone utjecaja Velike Britanije i Francuske. Jeruzalem je trebao imati međunarodni status, dok su ključne luke i teritoriji raspodijeljeni u skladu s interesima velikih sila.

Suprotna obećanja Arapima

U isto vrijeme dok su u Europi dijelili regiju, Britanci su vodili paralelne pregovore sa šerifom Meke Huseinom bin Alijem, potičući arapsku pobunu protiv Osmanlija obećanjima o stvaranju velike, neovisne arapske države.

Ta obećanja nikada nisu ispunjena.

Kada su boljševici nakon Ruske revolucije 1917. godine objavili tajni sporazum, nazivajući ga "sporazumom kolonijalnih lopova", u arapskom je svijetu postalo jasno da su zapadne sile istodobno obećavale slobodu, dok su u pozadini planirale podjelu teritorija.

Nakon rata Sykes–Picot nije proveden doslovno, ali je poslužio kao temelj mandatnog sustava koji su Velika Britanija i Francuska uspostavile odlukama konferencije u San Remu 1920. godine. Tako su nastale nove države i teritoriji pod zapadnom upravom, uključujući Irak, Transjordan, Palestinu, Siriju i Libanon.

Francuska je Siriju podijelila na više administrativnih i sektaških jedinica, dok je Velika Britanija konsolidirala Irak i upravljala Palestinom, istodobno provodeći Balfurovu deklaraciju o stvaranju "nacionalnog doma za Židove". Upravo u tom kontekstu mnogi Arapi vide izravnu poveznicu između sporazuma Sykes–Picot i kasnije okupacije Palestine.

Granice koje su nadživjele stoljeće

Iako su se kolonijalne uprave formalno povukle sredinom 20. stoljeća, granice koje su tada povučene uglavnom su ostale nepromijenjene. Preživjele su dekolonizaciju, Hladni rat i brojne regionalne sukobe, često održavane autoritarnim režimima i međunarodnim intervencijama.

Tek početkom 21. stoljeća, nakon američke invazije na Irak 2003. godine i izbijanja rata u Siriji 2011., poredak uspostavljen nakon Prvog svjetskog rata počeo se ozbiljno urušavati. Pojava ISIL-a 2014. godine, uključujući simbolično uklanjanje graničnih prijelaza između Iraka i Sirije, predstavljala je otvoreni izazov poretku nastalom na ruševinama sporazuma Sykes–Picot.

Za mnoge Arape Sykes–Picot nije samo povijesni dokument, već početna točka dugotrajnog osjećaja da su Zapad i njegove sile oblikovale regiju prema vlastitim interesima, zanemarujući volju lokalnog stanovništva. To nepovjerenje nastavilo je oblikovati odnose Bliskog istoka sa Zapadom, od palestinskog pitanja do suvremenih ratova i pobuna.

Više od jednog stoljeća kasnije, linije povučene u tajnosti i dalje bacaju dugu sjenu nad regijom koja se nikada u potpunosti nije oslobodila njihovih posljedica.

PROČITAJTE JOŠ